JEDNOG LEPOG JUTRA
Nikog se nije bojao
Ničeg se nije plašio
Ali jednog jutra jednog lepog jutra
Učini mu se da je video nešto
Al' reče sebi Verovatno ništa
I imao je pravo
Tako kako je on shvatio stvari
To i nije bilo ništa
Ali tog jutra tog istog jutra
Učini mu se da je nekog čuo
Otvori vrata i zatvori ih rekavši Niko
I imao je pravo
Tako kako je on shvatao stvari
Nije ni bilo nikog
Ali ga odjednom uhvati strah
I razumede da je sam
Ali ipak nije baš sasvim sam
I tek tada vide
Niko i Ništa kako stoje ispred njega.
*****
Na skveru na klupi
Sjedi čovjek i zove vas kad prođete
Sa cvikerom u starom sivom odijelu
Sjedi tu i puši kratku cigaru
I zove vas kad prođete
Ili vam naprosto mahne
Ne treba ga gledati
Ne treba ga slušati
Samo proći
Pravite se da ga ne primjećujete
Da ga ne čujete
Ubrzati korak
Ako ga pogledate
Ako ga budete slušali
Zovnuće vas i više ništa i niko
Neće vas moći spriječiti da sjednete kraj njega
Onda će početi da vas gleda i da vam se smiješi
Vama je strašno teško
Čovjek međutim nastavlja da vam se smiješi
A onda se i vi smiješite njemu
Doslovno tako
Što mu se više smiješite sve više patite
Strašno
Što više patite sve više mu se smiješite
Beznadežno
Sjedite tako tu
Ne mičući se
Smješeći se na klupi
Tu odmah kraj vas djeca se igraju
Prolaznici prolaze
Mirno
Ptice
Napuštaju jedno drvo
Zbog drugog
I vi ostajete tu
Na klupi
A znate a znate
Da vise nikada nećete moći da se igrate
Kao ta djeca
Znate da više nikada nećete moći da prođete
Mirno
Kao ti prolaznici
Da više nikada nećete moći da poletite
Napuštajući jedno drvo zbog drugog
Kao ptice.
Sjedi čovjek i zove vas kad prođete
Sa cvikerom u starom sivom odijelu
Sjedi tu i puši kratku cigaru
I zove vas kad prođete
Ili vam naprosto mahne
Ne treba ga gledati
Ne treba ga slušati
Samo proći
Pravite se da ga ne primjećujete
Da ga ne čujete
Ubrzati korak
Ako ga pogledate
Ako ga budete slušali
Zovnuće vas i više ništa i niko
Neće vas moći spriječiti da sjednete kraj njega
Onda će početi da vas gleda i da vam se smiješi
Vama je strašno teško
Čovjek međutim nastavlja da vam se smiješi
A onda se i vi smiješite njemu
Doslovno tako
Što mu se više smiješite sve više patite
Strašno
Što više patite sve više mu se smiješite
Beznadežno
Sjedite tako tu
Ne mičući se
Smješeći se na klupi
Tu odmah kraj vas djeca se igraju
Prolaznici prolaze
Mirno
Ptice
Napuštaju jedno drvo
Zbog drugog
I vi ostajete tu
Na klupi
A znate a znate
Da vise nikada nećete moći da se igrate
Kao ta djeca
Znate da više nikada nećete moći da prođete
Mirno
Kao ti prolaznici
Da više nikada nećete moći da poletite
Napuštajući jedno drvo zbog drugog
Kao ptice.
***
