четвртак, 15. децембар 2016.

Moj izbor: Dragoslav Mihailović


"Čovek ti je taka živina - sve zaboravlja. Ne znam kaki bol da ima,
najzad će uvek da ga odboluje i da zaboravi. I produži da živi ko da
ga i nije zadesilo ništa strašno. Panti još ponešto od to, nije da je baš
sve zaboravio, al i to nekako kao kroz maglu, ko da se desilo nekom drugom,ne njemu. Taka je to strvina. Voli da živi, živina."
 Petrijin venac

".. Sad zamisli ti kako to izgleda kad se izjutra rano, taman što se sunce rodilo, voziš u oni korpu ko u neki mali avion nad ove krasote od naše šume i brda. A prid veče, kad sunce počne da zapada, opet to isto gledaš, samo sad s drugu stranu. I po drugi put ti u isti dan sve to leži pred oči — livade poprskane s krupne poljske bele rade i žuti gorocvet, sa lilaplave divlje perunike i crveni divlji božuri, zajac i lisica i jazavac što se probivaju kroz visoku travu kaj da plivaju, šume što se čas crne čas zelene kaj neka duboka voda a čas žute i crvene ko da od neku vatru bukću, pa sve plamen suklja iz nji, i lelujaju dole pod tebe tako ko da to sves oće da ti mrkne. I čuješ u onaj mir božji kako se žir i šišarka otkidaju od stari rastovi i retki bor i bobonjaju od zemlju, i starog lisca čuješ kako vabi njegovu mladu nevestu i dere se po goru kaj magarac, dok pored teb po nebesa šestari jastreb i pravi ti drusto kaj da si neki car nebeski..."




Beta Vukanović













Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...