SLABOĆA
Po
ovoj magli,ovoj kiši-
o
pjano srce, ne uzdiši.
Ti
ljubilo si uzaludu,
a
sada išteš rodnu grudu,
i
tvoja čežnja, vapaj roba
traži
odnekud pokoj groba-
Tu
ću skoro da izdahnem,
tu
ću skoro da usahnem,
na
našem plavom, plavom valu,
na
našem bijelom , bijelom žalu;
i
sve ću naći što sam trebo
pod
tvojim svodom,
Sveto
Nebo,
plaveti
sunca i vedrine
nad
zemljom stare domovine.
AUTOPORTRET
Portreta ja nemam;
slikar koji bi ga imao izraditi
morao bi nadići sama sebe
i
sa mnom se skladiti,
a
to je nemoguće,
jer
niko ne zna ko sam ja
i,
pravimo se, ni ja sam.
No
nije me sram:
ja
znam svoju cijenu,
čvrstu
ko granitnu stijenu,
znam
da sam jedini i sam
ondje
gdje me niko neće stići,
ni
zmaj...
Autoportret:
najprije treba imati crte
ustaljene
i škrte
i
stav za vječnost i pozu za vrijeme;
a
ne da vas buše, ni da vas vrte,
ni
razapinju na svoje dileme....
Veliki
dio našeg portreta
jest
naš stan i odijelo--
i
njegovano tijelo
u
kočiji velikog svijeta....
Mene
zasipa bijeli prah cigareta
po
kaputu,
a
ja sam vječno tragana silueta
na
putu.
Vukući
noge bez galoša
preko
blata i gliba
kao
ranjene noške ptica -
dok
mi dim izgriza oči
u
zakutnim kafanicama
gdje
se rijetko predstavi
sablasno
sunašce.
Vidi
što od mene učiniše duga nezaposlenost
i
javni nerazum i bekrijanje -
i u
spletkarenju i kleveti prezaposlenost.
