Moj izbor: Vesna Perun

MUZlKA U BRDU

I brda su rasla ...

Zarobila sam neki glas u vrtu.
Bila je trešnja. Imala sam sve.
Prvo se čuo zov a onda sve bijelo od
latica postade. I jeku možeš vidjeti:
luk svjetlosti nad očima, kao uspavanka.
Koliko koračaja do tebe, moja sudbino.

I u čekanju se neprestano mijenjamo.

Već smo bili zatvorili prozore. Kad eto
jedno proljeće zaputilo se izvoru
(i tebe oči tvoje da me vole).

I osjetih da i ja izvirem odnekud. Da tečem.
A sve je promijenjeno, i sama ljubav,
kao južni vjetar iznenada na brijegu

I eto: lovac silazi proplankom. Postadoh
isto što i on, ne mogu drukčije
a livada je široka.
I lovac. I izvor. I vjetar. I trešnja. I brdo.

KAD PTICA PRESTANE VOLJETI

Kad ptica prestane voljeti drugu pticu, ona joj ne kaže:
"Odleti sada hiljadu milja daleko da ne bi gledala ravnodušnost
kako se gomila u mojim zjenicama...!"
Jer ptica nije troma kao čovjek;
daljina je za nju lepršanje slatke svjetlosti koja raspiruje ljubav.

Ne kaže joj: "Sad se sakrij hiljadu stopa duboko ispod zemlje,
da ne čujes kako pjevam u predvečerje njeznu uspavanku drugoj dragani
koja leži sa kljunom u mome krilu...!"
Jer ptica nije površna kao čovjek;
ona zna da se otkucaji srca pod zemljom propinju jos snažnije
i umjesto umirujućih zvukova uspavanke
cijela bi šuma morala slušati tutnjavu podzemlja koju je izbacio bol...

Zato ptica kad prestane voljeti drugu pticu
ona ostane pokraj nje da tu umre u samoći.
A čovjek kad prestane voljeti drugog čovjeka,
od stida i pomutnje ne zna što bi,
i bježeći sve dalje od njega, ugnijezdi u svom srcu njegovu tugu....

William Penhallow Henderson