среда, 11. јануар 2017.

Moj izbor: Sergej Jesenjin




Ti me svojom hladnoćom ne kušaj 
I ne pitaj koliko sam star. 
Žuti kostur postala mi duša, 
To je meni od bolesti dar. 

Nekada sam u predgrađu ludo 
Kao dete sanjao u dim, 
Da ću bogat i slavan da budem, 
Da ću biti drag ljudima svim. 

Baš sam bogat! Da l' drugi i slute... 
Nemam više ni cilindar star. 
Samo plastron od paname krute 
I cipela starih imam par. 

A i slavan nisam ništa manje - 
Od Pariza do Moskve se zna, 
Moje ime sluša se s gnušanjem 
Kao psovka sa uličnog dna. 

Pa i ljubav... Nije li zabavno? 
Ti me ljubiš, a usne ko lim. 
Osećanje moje uzre davno 
I ne možeš da procvetaš s njim. 

No sa tugom da pričekam bolje, 
Nije strašno bude l' malo sete, 
Zlatnije od tvoje kose poljem 
Svud loboda pletenice plete. 

Ja bih hteo sada opet tamo, 
Da se navek oprostim sa svim, 
Da ne budem više slavan, samo 
I da sanjam ko dete u dim. 

Al' da sanjam o drugom, o novom, 
Nepoznatom i zemlji i travi, 
Što se srce ne da reći slovom, 
Za šta čovek nema izraz pravi.

***

Umro je mesec,
Svitanje u oknu drema.
Ah,ti,noći!
Šta isprede,kao ala?
Pod cilindrom sam.
Nikoga sa mnom nema.
Sam sam,
i parčad ogledala.

***

Pevaj za me. Uteha je moja
što još ljubim i još uvek sanjam 
vrt jesenji rascvetalih boja
i listove opale sa granja.






u izvodjenju grupe Galija




Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...